Razgovarali smo s umjetnikom Thomasom Cap De Villeom, čiju izložbu INTERLOPE do 15. srpnja još možete pogledati u Galeriji Miroslav Kraljević. U GMK predstavljene su četiri knjige uz video rad „Nyctalotopes“. Naziv ovog rada na francuskom označava životinjsku sposobnost gledanja u mraku. Sirovi materijali izvučeni s umjetnikovog hard diska montirani su u cjelinu punu začudnih, gorko-slatkih epizoda. Među njima se nalaze noćni rituali, besciljna lutanja, psihodelične vizije, ali i animirane ilustracije koje možemo promatrati kao proto-memove. Kaotičnost montaže prati jednako tako uznemirujuća zvučna komponenta niske kvalitete. U tretmanu videa koristi isti princip kao i u radu s knjigama predstavljajući nam tragove i fragmente nauštrb potencijalne naracije. Rad Thomasa Cap De Villea paralelno je slavljenje života kojem više ne pripada i vlastite pozicije u sadašnjosti. Posvetu životu na rubu prati zadovoljstvo činjenicom da je na kraju ipak sve ispalo OK.
Što za vas znači „život na rubu“ i kako se to odražava u Vašem radu?
Život na rubu znači nastaviti, ići dalje sa životom neovisno o tome koliko problema, prepreka, trauma bilo na tom putu. Moji radovi vrve “problematičnim” mladim ljudima koji se zabavljaju, smiju i krevelje se umjesto da budu ogorčeni.
U GMK-u su uz video predstavljene četiri knjige “Nyctalotopes”. Kako su knjige povezane, što čine zajedno i pristupate li različito formama knjige i videa?
Izražavanje u oba medija mi je izuzetno prirodno i nikad nisam osjetio potrebu da moram birati. Ta dva različita načina portretiranja vremena koje prolazi su gotovo kao neki blagoslov. Dokumentirao sam svoju mladost s namjernom kako bih od nje stvorio ikonografiju koju ću kasnije koristiti. No, bez obzira na svjesno dokumentiranje, nisam znao da će sva ta iskustva poprimiti oblik ručno rađenih knjiga i videa.
Što za vas znače „prošli“ i „sadašnji“ život u odnosu na vaš posao?
Moj rad je odraz onoga što je bila moja mladost, za koju imam puno suosjećanja. Moja prošlost je kao neki dobri, stari prijatelj s kojim sam imao puuuno avantura. Moja je želja bila odati joj/mu dostojnu počast koju ću moći na određeni način i podijeliti s drugima.
Želite li nastaviti rad sa svojim privatnim memorabilijama ili planirate prelaziti na neki drugi materijal, obrazac ili predmet ?
Napravio sam deset knjiga i gotovo sve slike moje mladosti su u njima, no i dalje imam puno materijala za montiranje i za nove video priče. I dalje radim na novim knjigama, no — počeo sam i pisati.
Vaš očito multimedijalni rad predstavljen je na Organu Vida – međunarodnom festivalu fotografije. Kako prilazite fotografiji u vašem poslu?
Fotografiranje je kao da imate račun, dokaz da se to stvarno dogodilo! Ili je to bila samo fatamorgana? Na neki način i jest!
#rplus #prostorslobode
Foto: Samir Cerić Kovačević
