Ponekad te život doista po?asti. Uzme ti, istina. Ali prije toga ipak daje, možda da bi više osjetio gubitak onog što ti je dano. ?udno je tako zapo?eti jedan in memoriam, znam?. Ali u ovom trenu, unato? gubitku nekako bi se okrenuo zahvali tom nerijetko zajebanom životu. U suprotnom o?ekivalo bi se nešto? Pa puno sjete i boli. Onako kako se i osje?ate kada ode netko vaš, netko drag, netko tko je bio i postao vaš prijatelj. Kao što je to meni postao Damir Kukuruzovi?. Još jedna žrtva te prokletinje, koja nas udara sada ve? godinu dana.
Ali ?ini mi se da na taj osje?aj primarne tuge nemam pravo, ili nemamo pravo oduzeti njegovim najbližima. Njegovoj Marijani, bez koje Damira niste mogli u potpunosti upoznati. Njegovoj obitelji. Mi? Mi, barem se meni tako u ovom trenu vrzma glavom, možemo samo tom i takvom životu – zahvaliti. Što nam je stvorio priliku da Damira, koliko god je to bilo mogu?e steknemo kao dio osobne životne freske.
U mom slu?aju i onom moje Silvije, život je doista bio milostiv. I s pozicije današnjeg dana, gotovo u zadnjem trenu napustio nas je Damiru. Zahvaljuju?i jednom sjajnom Tomi Pavleku i njegovu Last Minute Open Jazz Festivalu u Balama. Sretali smo se tamo. ?ak svirali s ne?im što smo nas par gordo etno jazz bandom nazvali. Pa nas zadesila svirka prije Damira i njegova Django Group sa Zoranom Predinom. Auuu, kakva je to njihova svirka bila u Kamenim pri?ama. Nakon koje brzo zaboraviš onu svoju, jako tada tebi važnu. Tada sam od glazbe, onoga što smo se nadali da bi ona mogla biti ? odustao. Jer slušaju?i Damira, njegov Django i Zorana, taj cijeli paket? Jednostavno mi se po?ela svi?ati pozicija gledatelja koji u njihovim tonovima uživa.
I tu je na nekoliko godina moja pri?a s Damirom stala. Do ovog COVID ljeta. Opet u Balama kod Tome. Damirov koncert, opet lu?a?ki sjajan, pun energije, humora, osmjeha? Nisam izdržao, sve sam prenosio na R+. Kako sam znao i umio, u tim prvim danima naše platforme. Nije to bio snimak za pohvaliti se, ali se dogodio.
A onda dva dana kasnije, zazvoni telefon. ?Poštovanje gospon Zuber, Damir Kukuruzovi? je.? ? ?ujem ga kako mi persira, govori Vi?! Damir Kukuruzovi?. ?Zovem vas zbog vaše snimke, meni je jako interesantna, nekako je sirova. Bez uljepšavanja, ?ista. Mogu li je koristiti na svom Facebooku?? ? pitao me odmah. Ja naravno, oporavivši se od prvotnog šoka pristanem i dogovorim da mu šaljem snimku istog dana. ?Ali možemo li mi Roberte popiti kavu? Jako ste mi interesantan lik, a nismo imali prilike sjesti popri?ati.? ? predloži on.
I tako smo to – sada to znamo – njegovo posljednje ljeto u Rovinju proveli u sjajnim susretima njega, njegove Marijane, moje Silvije i mene. O kakvi su to razgovori bili. Posve nešto drugo od onog što je meni taj gitaristi?ki virtuoz predstavljao. ??uj, ti bi trebao sa mnom i Djangom ponovno zapjevati! Izaberi 10-ak pjesama, da idu?e godine na Rabu odradimo i taj koncert.? ? bubnuo je za jedne ve?ere nonšalantno. Ja se prenuo, rekao mi da mi ne može to raditi. I da se ne usudim pored njega stati na binu. On se samo smijao, i govorio da tu ima više od obi?nog straha ili treme. I da ?emo zajedno to istražiti.
Dogovorio je i sa rovinješkim ribarima da krenemo jednom od predstoje?ih jutara na ko?u. Mu?ilo ga je što im je sve teže raditi, kako ?e u koroni preživjeti. ?Hajmo napraviti neki serijal, Jak i Ja?i zajedno na putu?? ? predložio je. Tu sam se ve? snašao, i odmah krenuo u organizaciju produkcije.
U me?uvremenu dogodila se jedna divna ve?er u tom istom Rovinju, u ulici ?ur?e i Voje Šiljka. Okupili su susjede u ulici i napravili ve?eru poštuju?i epidemiološke uvjete, kako bismo – pri?ali. O svemu što je suprotno od socijalne distance. Od naših Jasminke i Kalmana, divnih Ljerka i Dalibora, sjajnog Lacike, s prisje?anjem na našu Miru i Zorana? Bio je to primjer jednog od onih šarmantnih susreta, kakve može realizirati samo taj jedinstveni gospodin Šiljak.
U tom društvu, na moj poziv našao se i Damir. Mislio sam možda ne?e pristati, kad sam ga namjeravao pitati da nam se pridruži u tom prijenosu na R+. Možda ?e mu biti previše, onako obi?no. ?Pa što ti je, meni ?e biti ?ast pridružiti se vama. Znaš ti što zna?i da te intervjuira jedan Vojo Šiljak?!? ? ponosno je brzo odgovorio. I s dvije se gitare pojavio u toj maloj ulici.
Prijenos je bio jedan od onih prvih na R+. Kada smo u?ili, kada nam se Internet otimao, pa padao i dizao se. Prijenos i snimka, rekao bih nedostojna i Voje i svih gostiju, ali i samog Damira. Ufff, kako mi je krivo bilo. No ekipi, samom Voji, a Damiru pogotovo ništa to nije bio problem. Nisu mi dali da odustanem. Damir je ?ak u prijenosu izgovorio kako je oduševljen smirenoš?u kojom odiše taj zapravo iznimno stresan live prijenos.
A onda je predložio da nas dvojica za kraj zasviramo. Nas dvojica? Rekao sam mu i prije emisije kako je meni na bilo kakav stage s njim stati nemogu?e iz prevelikog poštovanja. A kud još da sad s tri, dva akorda koje znam odsvirati sviram uz njega. Bio je neumoljiv. ?Bit ?e ti drago, ljudima u ulici. Vidjet ?eš ispast ?e sjajna uspomena, anegdota za pri?anje. Hajde, nemoj se sad izmotavati.? ? razoružao me. A naš Topssy, rovinjski divni duh, sve u?inio da spasi ton u liveu. I tako smo doista i zasvirali zajedno, ako se to može tako nazvati. Ja sam se skrivao koliko sam mogao, i pokušavao u?initi što više da se njegova a ne moja gitara ?uje. I na kraju se ta njegova gitara ipak premo?no (hvala Bogu!) ?ula.
I zato danas, zahvalan sam tom životu. Što mi je priliku dao da Damira upoznam. Da s njima i Marijanom pri?am, provedem jedno ljeto. Sa Silvijom obilježim to ljeto – njima. Zahvalan sam i što je uporan bio i na tom snimanju. Pa danas kako kod trzava i poderana snimka bila, nastala je. Ostala je kako je rekao – kao jedna prelijepa uspomena, anegdota za pri?anje uz osmjeh.
Jer korona nam je oduzela mogu?nost da sviramo opet. Onako kako je Damir htio. Ozbiljno, kako je samo on to vidio. No taj zajebani život ipak je stvorio taj tren. Vjerujem kako sa mnom, tako i sa svima onima koji se s puno više prava njegovim prijateljima mogu nazvati.
Zbog toga Maestro ostajem zahvalan, a tek onda sjetan. Da ne poništim sve te trenutke koje si, dragi moj Maestro stvarao. Srest ?emo se mi još, zasvirati i zapjevati. Baš onako kako si ti htio.
Robert Tomi? Zuber
#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom
