Uvodnik Branka Franceschija o izložbi i novom ateljeu umjetnice koja je “neupitno, po stvaralačkom naboju jedna od najpoznatijih domaćih umjetnica, a taj se sada prelijeva onkraj umjetničkog rada i na područje kulturnog poduzetništva”, najbolja je pozivnica da se javite za razgled izložbe i prostora (razgledavanje na poziv + 385 91 439 1353).
U tranziciji/Depo
“Krilatica Kad ti život da limun, napravi limunadu, rijetko se ističe u društvenom diskursu našeg mentaliteta sklonog pasivnom prigovaranju, ali je zato silom prilika u svakodnevnom životu mjera za kojom se povode poduzetni pojedinci. Kako to u najboljem obliku izgleda u području umjetničkog stvaralaštva, pokazuje impromptu depo i izložbeni prostor Dubravke Lošić koji je, zahvaljujući razumijevanju vlasnika, zasnovala u zamrlom proizvodnom pogonu tekstilne industrije Trikop d.o.o. na periferiji Blata na Korčuli.
Slučaj Dubravke Lošić u Blatu na Korčuli podjednako je simptom i posljedica trenutne situacije. Njezin dubrovački atelijer, smješten u nekadašnjoj tvornici ulja Radeljević u Gružu, zatvoren je jer sadašnji vlasnik namjerava veliku parcelu (u kontekstu nedostatka prostora u centru Dubrovnika) razviti u pretpostavljivom smjeru koji, naravno, ne uključuje – a uistinu ni društvo ga ne potiče – izgradnju umjetničkih atelijera.
Neprilika u kojoj se našla umjetnica čija produkcija umjetničkih objekata zahtijeva velik skladišni i izvedbeni prostor, potaknula je njezino istraživanje koje je naposljetku dovelo do suradnje s lokalnim poduzetnikom i prostorom koji sada uvodi u javni život i na kulturnu scenu.
Nakon što je radovima koje je izvela svojim rukama zapunila jednu od proizvodnih hala, potvrđujući time tezu da su umjetnici najvrjedniji radnici, zahvaljujući iskustvima prethodnog atelijera, sljedeću halu namijenila je i njihovom prostorno specifičnom predstavljanju.
Riječ je o danas izrazito popularnom načinu izlaganja u neinstitucionalnim prostorima, posebno u napuštenim industrijskim pogonima koji se, kao po pravilu u kontekstu današnje ekonomije s naglašenom ulogom takozvane kulturne industrije, redovito pretvaraju u vrhunske galerije i vodeće muzeje.
Ovdje je ipak riječ o sasvim, sasvim privatnom nastojanju umjetnice da svoj radni prostor, u ozračju nekonstruktivne kulturne politike, riješi kako je god to moguće.
U korčulanskoj epizodi Dubravke Lošić proverbijalnu limunadu predstavlja njezina sposobnost i vizija da u Blatu razvije novi sadržaj zasnovan na svojem umjetničkom radu i reputaciji, razvijajući istovremeno izložbeni prostor i platformu za događanja čije su granice s jedne strane stvaralački beskraj, a s druge prag objektivnih mogućnosti i razumijevanja lokalne zajednice, uprave i jednog sjajnog poduzetnika kojem smo već sada svi dužni zahvalnost. Sa srećom!”
#prostorslobode
Fotografije: Veronica Arevalo
