Neposredni povod razgovora je izložba ULUPUH-ove sekcije za keramiku, porculan i staklo – IdeJa, kustosice Elizabete Wagner. Izložba traje do 3. srpnja 2023. u galeriji ULUPUH, u Ilici, a na njoj izlaže 20 članica i 2 člana sekcije (različitih generacija), uz radove učenika/ca zagrebačkog MIOC-a, koji su radili pod mentorstvom umjetnice Diane Sokolić. Ova je izložba poticaj za razgovor o stanju i trendovima na suvremenoj keramičkoj sceni: od školovanja, preko specijalizacije, pojedinih tehnika, o vrednovanju keramičke umjetnosti u korpusu vizualnih umjetnosti, a onda i društvu, ulozi udruga, o mjestima izlaganja, mogućnosti plasmana na tržište, kao i specifičnom radu i izričaju svake od gošći.
IdeJa
Suvremeni počeci moderne umjetničke keramike u Hrvatskoj vezani su uz Obrtnu školu (danas Škola Primijenjenih umjetnosti i dizajna) u Zagrebu, gdje je 1884. bio otvoren Odjel za lončariju i pećariju. Hinko Juhn, kipar i keramičar je nakon I. svj. rata vodio na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti tečaj keramike i okupljao umjetnike/ce koji usmjerene istraživanju keramičkoga izraza: Zlatka Šulentića, Luju Bezeredyja, Otona Postružnika, Milu Petričić, Vlastu Baranjai i dr. Blanka Dužanec, prva akademski školovana keramičarka od 1932. predavala u Obrtnoj školi. Time je postavila temelje suvremenoj hrvatskoj keramici. Među prvim autoricama uporabne keramike bile su Stella Skopal i Marta Plazzeriano. Nakon II. svj. rata stasala je prva generacija školovanih na Akademiji primijenjene umjetnosti u Zagrebu: Koraljka Adum, Zlata Radej i dr. Keramičari/ke Ljerka Njerš, Dora Pezić-Mijatović, Ana Hutinec i Vladimir Kučina radili su dekorativnu keramiku i keramoskulpturu nadahnutu pučkom tradicijom i eksperimentirali novim tehnikama. U tvornici Jugokeramika u Zaprešiću su se kao dizajnerice porculanskih predmeta istaknule Marta Šribar, Dragica Perhač-Hercigonja, Jelena Antolčić i dr. Mnogi/e od njih bili/e su ili su i danas u članstvu ULUPUH-a, udruge koja decenijama promiče umjetnost keramike, raznim projektima, izložbama.
Martina Franić diplomirala je 1995. na Sveučilištu u Zagrebu, Tekstilno-tehnološkom fakultetu. 25 godina je radila kao kazališna i filmska kostimografkinja, a onda je otkrila ljepotu keramike. Od 2001. članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) kao kostimografkinja, od 2018. kao keramičarka. Samostalna je umjetnica, članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Od 2018. do danas vodi samostalni izložbeni studio i galeriju keramike Pepel, Petretićev trg 1 u Zagrebu. Od 2016. do danas sudjelovala je na brojnim nacionalnim i međunarodnim skupnim izložbama keramike: “Eterične pripovijesti”, Galerija Kranjčar, Zagreb; 55. Zagrebački salon, Zagreb; “Na stolu i oko njega”, Galerija ULUPUH, Zagreb; “Narodna baština: Šibenska katedrala”, Galerija ULUPUH, Zagreb; “Voda, tekućina života, hotel Jezero, Nacionalni park Plitvička jezera; “Mare Modul” (voditeljica projekta Lidia Boševski), Kaštel, Kraljevica; “Mare Modul” (voditeljica projekta Lidia Boševski), Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb; “Više gline manje plastike”, Galerija Modulor, Zagreb; “Datoteka tekstura”, Galerija Modulor, Zagreb. Prošla je brojne radionice i rezidencije obrade gline i keramike, među njima i: Studio Alluvium (Mitch Iburg i Zoë Powell); Međunarodna škola keramike La Meridiana, Toskana, Italija; “Tajne prirodnih glazura” (Lou Smedts); Tea Ceramics” (Yu Thing); pečenja keramike u pećima na drva (Liank Wu); “Tatara Porcelain” (Mami Kato); rezidencija pečenja keramike u pećima na drva, Kecskemét Contemporary Art Studios – International Ceramics Studio, Mađarska.
Od 1996. do 2005. ostvarila je preko 50 projekata kostimografije za kazališta, HNK, Kazalište Marina Držića, Zagrebačko kazalište mladih (ZKM), Bacači sjenki. Kao kostimografkinja radila je na TV reklamama, te filmovima i serijama, Dnevnik Diane B., Dane Budisavljević; Negdje, Katarine Radetić: Razvod, Danny & Davida Scheimanna; Kokoš, Une Gunjak; Fuga y mysterio, Sare Hribar; Ustaj Miro!, Petra Oreškovića. Za film Mondo Bobo Gorana Rušinovića radila je kao asistentica kostimografa. Dvije sezone bila je asistentica kostimografije HBO serije Igra prijestolja te jedne sezone BBC-jeve serije Doctor Who. Od kostimografskih izložbi je od 2003. do 2019. sudjelovala na bijenalnoj skupnoj izložbi Suvremena kazališna i filmska scena u Hrvatskoj. Godine 2009. sudjeluje na izložbi 100 godina hrvatske scenografije i kostimografije (1909.-2009.), Muzej Mimara, Zagreb, 2006. na Desetom praškom kvadrijenalu dizajna izvedbe i prostora, Prag. U razdoblju 2001.-2002. dobitnica je nekoliko nagrada za kostimografiju: 2001. a 2002., Nagrada Marul, 12. Marulićevi dani za najbolju kostimografiju kazališne predstave Brat magarac (r. Rene Medvešek), 12. Marulićevi dani i najbolja kostimografija kazališne predstave Norci (r. Dubravko Torjanac). 2001. primila je Nagradu Veljko Maračić Međunarodnog festivala malih scena Rijeka, za najbolju kostimografiju kazališne predstave Brat magarac (r. Rene Medvešek).
Jana Grgasović rođena je 1978. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nakon čega radi u arhitektonskim uredima u Zagrebu, Irskoj i Njemačkoj. S keramikom se susreće već u djetinjstvu u obiteljskom ateljeu keramike gdje stječe znanja o oblikovanju i tehnikama obrade gline. Tijekom godina eksperimentira s izradom keramičkog nakita, keramičke skulpture i kombiniranjem crteža i fotografije u obliku digitalnih kolaža. Početkom 2020. godine u potpunosti se posvećuje keramici te 2021. postaje članicom Ulupuhove Sekcije za keramiku, porculan i staklo. Prvu samostalnu izložbu keramike održava u Starom Gradu na Hvaru 2021. godine. Otada sudjeluje na desetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i Sloveniji na kojima za svoj rad prima počasna priznanja i 3. nagradu na izložbi “Priča o dvorihtniku” u Slovenskoj Bistrici 2023. godine. Članica je Hrvatske komore arhitekata, ULUPUH-a i Društva keramikov in lončarev Slovenije.
Nikolina Rodić Grgac rođena je 1975. u Sarajevu; započela je svoj umjetnički put u modnoj industriji te nastavila u IT-industriji radeći na web i mobilnim aplikacijama. Godine 2015. uz rad počinje eksperimentirati s glinom i porculanom. Glavni izvor nadahnuća nalazi u čipki, tradiciji i ljudskim odnosima. U njenom radu vodi je misao „Svijet je u očima promatrača“, sve što stvara, postaje stvarno tek kad netko pogleda. Godine 2017. završava program „Keramika, staklo i porculan“ na Pučkom otvorenom učilištu Zagreb i prvi put javno djeluje na samostalnoj izložbi pod nazivom Krhkost za vječnost / Fragility for eternity u Brnu, Republika Češka. Aktivno izlaže i sudjeluje na grupnim žiriranim izložbama u Hrvatskoj i Europi. Članica je ULUPUH-a, te predsjednica Udruge Glineraj. Živi i djeluje u Zagrebu. Inspirirana željom približavanja izložbi široj publici, godine 2021. pokreće web stranicu www.fineartdepo.com na kojoj objavljuje digitalizirani sadržaj izložbi (fotografije radova, biografije umjetnika, katalog, fotografije otvaranja i postave izložbe).
Do danas je ostvarila dvije samostalne izložbe: Čipka u glini, Veliki Drvenik, Hrvatska; Fragility For Eternity Solo Exhibition, Brno, Czech Republic.
Sudjelovala je na 20-tak skupnih i žiriranih izložbi u zemlji i inozemstvu, ostvarila projekte U potrazi za izgubljenim vrtovima Trešnjevke izložba u sklopu manifestacije “Trešnjevka se budi” Zagreb – projekt u suradnji s 21 umjetnikom te Instalacija Granule Međunarodna vrtna izložba Floraart, Zagreb – projekt u suradnji sa 17 keramičarki. Sa sa Snježanom Pokis-Vujec i Danijelom Pičuljan sudjelovala je na izložbi Vibration of light and shadow – izložba, Faenza, Italija.
Snježana Pokos-Vujec, rođena 1965. u Varaždinu, članica HZSU-a i ULUPUH-a te predsjednica je ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, porculan i staklo. Diplomirala je na Ekonomskim fakultetu u Zagrebu, 1990. Živi i radi u Varaždinu, gdje u svom atelijeru već petu godinu održava keramičke radionice, organizira izložbe i projekte pod nazivom “Ceramica populi” s ciljem popularizacije keramike i rada s glinom. Keramikom se počela baviti 2003. godine na tečaju varaždinske keramičarke Blaženke Šoić Štebih. Nakon osnovnog tečaja usavršavanje je nastavila kod svjetski poznatih keramičara: Ilone Romule, Heidi Nonnenmacher, Velimira Vukičevića, Mami Kato, Graciele Olio, Rafa Perez, Maria Geszler Garzuly. Održala je četiri samostalne izložbe i sudjelovala na tridesetak skupnih u zemlji i inozemstvu, te na biennalu u Mark Rhotko centru u Daugavpilsu, Latvija.
2016. boravila je na umjetničkoj rezidenciji u Fupingu, Kini, u FuLe International Ceramic Art Museum te na međunarodnom natjecanju u izradi rakua u sklopu festivala Argila u Faenzi, Italija
2017. sudjelovala je na međunarodnom simpoziju umjetničke keramike “Ceramic laboratory” u latvijskom Daugavpils Mark Rhotko centru 2019 boravila je na 9th International Art Ceramic Simposium u Tunisu. S grupom keramičara i biologa radila je na projektu Mare Modul koji je 2018. dobio nagradu ULUPUHa za najbolji izložbeni projekt. 2019 sudjelovala je u projektu „Magični botanički vrt / Keramički laboratorij 3“, međunarodnoj multimedijalnoj izložbi keramike, autorice koncepcije, kustosice i selektorice Višnje Slavica Gabout koja je dobila Nagradu za najbolji izložbeni projekt ULUPUH-a u 2019. Dobitnica je počasne nagrade u 2020. na 2nd Intertational Macsabal (bowl) Competition na Hacettepe university u Ankari, Turska.
Radovi joj se nalaze u Muzeju porculana u Rigi, Latvija; FuLe International Ceramic Art Museum, Fuping, Kina te zbirkama suvremene svjetske keramike Kerameikon, Varaždin; Oblikovne likovne radionice Plemenitaš; minijaturne umjetnosti HDL-a Rijeka; Daugavpils Mark Rhotko centra; Ustanove u kulturi Ivan Matetić Ronjgov u Ronjgima; Solidee Guerra u Vodnjanu; muzeja Cidi Kacem u Tunisu i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Elizabeta Wagner rođena je 1969. u Zagrebu gdje je diplomirala je povijest umjetnosti i informatologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u Art Plus, PTI, Institutu za etnologiju i folkloristiku, Hrvatskom povijesnom muzeju, Hrvatskoj vladi, Hrvatskom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata i Hrvatskom društvu naivnih umjetnika. Surađivala sa Zavodom za restauriranje umjetnina, BUG d.o.o., časopisom BYTE, Deutsches Wort, Zagreb, moj grad itd. Članica je i tajnica HULUK-a; članica Društva povjesničara umjetnosti, Hrvatskog muzejskog društva i ULUPUH-a. U domaćim stručnim časopisima, publikacijama i zbornicima objavila je brojne znanstvene i stručne radove.
U razdoblju od 2011. do 2012. organizirala više izložbi za Hrvatsko društvo naivnih umjetnika. Od 1989. do danas autorica je i/ili kustosica gotovo 50 samostalnih, skupnih ili tematskih izložbi; među njima izdvajamo: 2016.-2018. nekoliko izložbi posvećen orguljskoj baštini obitelji Heferer („Orgulje Heferer“, „Orguljska baština Hrvatske: Orgulje Umjetničke radionice Heferer“, „Orgulje umjetničke radionice Heferer“). Skupnu izložbu suvremenog umjetničkog nakita “Me(n)talni procesi” priredila je 2019. u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci. Iste je godine u galeriji ULUPUH predstavila tematsku izložbu suvremenog umjetničkog nakita „Čovjek na Mjesecu“, posvećenu 50-godišnjici misije Apollo 11 u Zagrebu i Zadru. U Vugrovcu postavlja izložbu “Valerije i Leila Michieli Vojvoda“ u sklopu ciklusa „Zapisano u genima“, a 2020. u Sisku izložbom “Ars Metallum” predstavlja hrvatski recentni umjetnički nakit. U Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci u suradnji s ALU u Zagrebu 2021. koncipira izložbu posvećenu obljetnici Danteove smrti “Dante 700: I u Paklu može biti dobro?”, a u ULUPUH-u izložbu “Stravinsky – 50 godina poslije”. U galeriji AMZ 2022. autorica je koncepcije žirirane izložbe “Divne stvari”, Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina i umjetnički nakit ULUPUH-a, posvećenu 100. obljetnici otkrića Tutankamonove grobnice. Izložba je nagrađena za najbolju ULUPUH-ovu izložbu u 2021. godini. Iste godine kustosica je samostalne izložbe “Membrane” keramičarke Snježane Pokos Vujec u Prelogu.
