Ovu opsežnu knjigu od 592 stranice objavila je Matica Hrvatska u Petrinji, budući da je Mila Wod od 1920. do 1933. godine djelovala upravo u Petrinji, kao kiparica ali i pedagoginja na petrinjskoj Učiteljskoj školi i Gimnaziji.
Opus i djelovanje ove kiparice bili su samo djelomično poznati i obrađeni, no Darija je za rad na doktoratu, koji je pretvoren u monografsko izdanje, imala i osobni poticaj. Mila Wod (1888.-1968.) bila je prva supruga njenog djeda s majčine strane, akademskog kipara Viktora Samuela Bernfesta (1894.-1978.), osobe uz koju je provela djetinjstvo. Nakon želje da obradi djedov kiparski opus, rodio se interes i za obradu opusa Mile Wod.
Knjiga se bavi životom i umjetničkim djelovanjem naše prve akademske kiparice, koja je radila u vrijeme kada se nije blagonaklono gledalo na žene umjetničkih zanimanja, čime zauzima mjesto pionirke u svom području djelovanja. Položaj umjetnica vezan je uz položaj žena koje tada nemaju pravo glasa i tek djelomičan pristup znanju, obično u imućnijim obiteljima. Žene su se “bavile” umjetnošću u kući, iza zatvorenih vrata i iz dokolice. Mnogi su (naravno, muški) teoretičari tog vremena imali mizogine i ginofobne stavove te su žensku emancipaciju smatrali izopačenom. Stoga se i žensko umjetničko stvaralaštvo omalovažavalo i gledalo s prijezirom, povezujući “inferiornost i nedefiniranost” ženske psihe s pomanjkanjem kvalitete i produktivnosti.
Kroz Milin buran životopis: školovanje, uključivanje u progresivna likovna zbivanja, izložbu s Nastom Rojc u Beču 1914., članstvo u zagrebačkom Klubu likovnih umjetnica, godine provedene u Zagrebu, Pragu i Petrinji, djelovanje tijekom dva svjetska rata; zatim okretanje sakralnim temama, dobivamo uvid u širi okvir ženske likovne scene njenog vremena. Sama činjenica da je do danas njen opus bio malo poznat govori o razlici vrednovanja ženskih i muških autora, potvrđujući postojanje usporedne povijesti umjetnosti, u kojoj je ona muška do danas dominantna.
U razgovoru 29. listopada s Darijom Alujević dotaknuti ćemo se svih gore spomenutih pitanja: položaja umjetnica krajem 19. i početkom 20. st., umjetničkog školovanja žena, ukazati na prve radove Mile Wod koji se mogu vidjeti u javnim gradskim prostorima, proći njen rad u kontekstu vremena u kojem je radila i suvremenih umjetničkih okvira ženskog stvaralaštva.
Darija Alujević (Zagreb) diplomirala je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine, gdje je 2020. i doktorirala na Poslijediplomskom doktorskom studiju povijesti umjetnosti obranivši disertaciju pod naslovom “Život i djelo kiparice Mile Wod”. Od 2000. godine radi kao stručna suradnica u Arhivu za likovne umjetnosti Kabineta za arhitekturu i urbanizam HAZU; od 2023. kao stručna savjetnica.
Od 2017. do 2018. pridružena je suradnica na HERA projektu TransCultAA –Transfer of Cultural Objects ina Alpe Adria Region in the 20th century. Od 2017. do 2020. suradnica je na projektu Hrvatske zaklade za znanost IP-2016-06-2112: Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije Filozofskog fakulteta u Splitu (voditelj dr. sc. Dalibor Prančević).
Autorica je izložaba Viktor Samuel Bernfest (Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod, 2008.) i Viktor Samuel Bernfest – Mila Wod (Galerija Milan i Ivo Steiner, Zagreb, 2010.). Autorski je surađivala na izložbenim projektima Alegorija i Arkadija. Antički motivi u umjetnosti hrvatske moderne (Galerija Klovićevi dvori, 2013.), Menci Clement Crnčić 1865. –1930. (Klovićevi dvori, 2016.), Odjeci s bojišnice. Zagreb u Prvom svjetskom ratu (Muzej grada Zagreba, 2014.), Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. (Galerija Klovićevi dvori, 2017. i Belvedere, Beč, 2017./ 2018.) i Umjetnost i život su jedno: udruženja umjetnika Zemlja 1929. – 1935. Galerija Klovićevi dvori, 2019., Dunav Rendić – slikar i boem, Muzej grada Splita, 2022. i dr. Koautorica je dviju virtualnih izložbi Arhiva za likovne umjetnosti: Pablo Picasso – proslava osamdesetog rođendana Vallauris 1961. (2013.), Salon Ullrich – prva zagrebačka privatna galerija (2018.). Objavljuje znanstvene i stručne radove te je suradnica Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Članica je Savjeta galerije Milan i Ivo Steiner Židovske općine Zagreb i Savjeta galerije Slavo Striegl u Sisku te od 2022. članica Upravnog odbora Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. S Irenom Kraševac, Petrom Vugrinec i Marinom Bagarić 2017. dobitnica je povelje DPUH-a za unaprjeđenje i promicanje povijesti umjetnosti za izložbu Izazov moderne Zagreb – Beč oko 1900. i Herausfoderung Moderne: Wien und Zagreb um 1900.
#prostorslobode
Fotografije: privatan album
